kavkaska_zarobljenica https://blog.dnevnik.hr/kavkaska-zarobljenica

subota, 22.10.2011.

21.07.2008.-prvi korak u Abhaziji

21. srpnja 2008. sam prvi put stupila nogom na Kavkaz. I upoznala Apsny.




Službeni naziv: Republika Abhazija

Politički status: službeno priznata od strane Rusije, Venezuele, Nikaragve, Naurua, Tuvalua i Vanuatua; Gruzija ju smatra dijelom svog teritorija



Uploaded with ImageShack.us

Površina: 8,432 km2

Broj stanovnika: 216,000 (popis 2003.) ; Abhazi, Rusi, Armenci, Megreli (Gruzijci), Grci...

Službeni jezik: abhaski i ruski

Religija; 60 % pravoslavni kršćani, 16 % muslimani, 8 % pogani....

Glavni grad: Suhum

Himna: Ayaira - pobjeda

Novac: ruski rubalj

Vremenska zona: UTC +3

Priroda: Abhazija se nalazi u sjevero-zapadnom dijelu Zakavkazja, granica s Rusijom leži na rijeci Psou, a granica s Gruzijom na rijeci Ingur; veliki dio reljefa čine gore glavnog kavkaskog hrpta (najviša točka 4046 m Dombay-Ulgen); s jugoistoka u Abhaziju ulazi Kolhidska nizina ;
najznačajnije rijeke su Kodor, Bzip, Gumista i Kelasur ; jezero Rica je službeni nacionalni park; u primorju vlada subtropska klima; prosječna temperatura u januaru +2- +4 C, temperatura u kolovozu +22- +24 C ; količina padalina 1500 mm



22.10.2011. u 15:57 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 17.10.2011.

Moja biblioteka

Nema ništa ljepše u hladnoj jesenjoj noći od dobre knjige i šalice kapučina.



17.10.2011. u 18:45 • 1 KomentaraPrint#^

nedjelja, 11.09.2011.

Mnogo toga stane u tu malu riječ

Kavkaz...

To je djevojka koja negdje u gorama čeka da se njen voljeni vrati iz rata....



To je mjesto gdje se voda, zemlja i zrak stapaju u jedno...







To je mjesto gdje u planine zarobile sunčev sjaj...





Tamo još uvijek vrijede prastari, nepisani običaji...


a target='_blank' title='ImageShack - Image And Video Hosting' href='http://imageshack.us/photo/my-images/829/26130128188136673012209.jpg/'>

Tamo se ljudsko odlično slaže s božanskim....



Tamo se uvijek možeš osjećati kao kod kuće...



11.09.2011. u 16:33 • 0 KomentaraPrint#^

Preludij

Nakon prve lekcije malo glazbe za opuštanje (prekrasni čerkeski ples u izvedbi adigejskog orkestra, harmonikaša Aslana Tlebzua i ansambla Gufit ).



11.09.2011. u 16:25 • 0 KomentaraPrint#^

Ma, gdje je taj Kavkaz?

Kavkaz je zasebna geografska cjelina na granici Evrope i Azije. Sa zapada ga zapljuskuju vode Crnog mora, a sa istoka Kaspijsko jezero. Uobičajeno se dijeli na Sjeverni Kavkaz (cis-Kavkaz) koji je pod suverenitetom Rusije, a čine ga ovim redom (od zapada prema istoku): Krasnodarski kraj, Adigeja, Stavropolski kraj, Karačaj-Čerkesija, Kabardino-Balkarija, Sjeverna Osetija, Ingušetija, Čečenija i Dagestan. Južni Kavkaz (trans-Kavkaz) čine nezavisne države Gruzija, Armenija i Azerbejdžan koje graniče sa Turskom i Iranom.








Odakle naziv ''Kavkaz''? Prema legendi, Kavkaz je bio sin Togarmaha, čiji je djed bio Noin sin Jafet. Togarmah se sa svojom djecom naselio u području između planina Ararat i Elbrusa. Drugo tumačenje kaže da se radi o skitskoj riječi za ''sniježnobijeli''. Prometej je za kaznu što je ljudima donio vatru bio prikovan na Kavkaz, a Jazon je sa svojim argonautima ovdje tražio zlatno runo.
Kavkaz je dijelom nastao kao rezultat kolizije tektonskih ploča (arapske i euroazijske), a dijelom (trans-Kavkaz) kao rezultat vulkanske aktivnosti. Najviši vrh je Elbrus (5,642m) koji se bori sa Mont Blancom za prvo mjesto u Evropi. Kavkaz je mjesto ogromne biološke i geografske raznolikosti; od crnomorskih plaža do šuma bora, jele, hrasta, breze, javora, preko vječnih glečera, od ravnica do polupustinja;oko 1600 vrsta biljaka su endemske; šumama hodaju leopardi, medvjedi, bizoni, vukovi , a tu je i rodno mjesto kavkaskog ovčara; tu su i polja nafte i raznih ruda.
No osim predivne prirode, veliko bogatstvo Kavkaza su i njegovi narodi,neki urođenici, a neki došljaci; ovdje se govori više od 50 jezika iz nekoliko jezičnih obitelji; u sjeverozapadne nacionalne skupine spadaju Čerkezi i Abhazi, u sjeveroistočne kavkaske narode spadaju Inguši, Čečeni, Avari, Darginci, Lezgini, Laci;kartvelskim jezicima govore Gruzijci i Mingreli; indoeuropsku čast brane Rusi, Armenci i Osetijci, a tu su i turkijski narodi Azeri, Balkarci i Karačajevci. To veliko bogatstvo naroda dovelo je i do mnogih tragičnih događaja u povijesti; cijeli prostor je uvijek bio poprište nadmetanja velikih sila.



Uploaded with ImageShack.us


11.09.2011. u 16:17 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 05.09.2011.

Za sve sadašnje i buduće zarobljenike...

Svatko od nas ima neku motivaciju, neki razlog zbog kojeg ujutro ustaje iz kreveta. Za mene su to putovanja. Iskreno, čovjek u životu odradi na tisuće sastanaka, popije bezbroj kava, sudjeluje u oceanima pametnih ili ispraznih konverzacija. Ali sve to izblijedi, sve se zaboravi. S druge strane, pamtim svaki dan proveden na putovanjima, svako lice, svaki razgovor ili krajolik. Ona su me oblikovala i napravila onavim kakav jesam. (putopisac Hrvoje Šalković)

Biti kavkaski zarobljenik nije uopće loša stvar, kao što biste mogli pomisliti. I što je posebno zanimljivo, možete biti zarobljeni na Kavkazu, a da nikad tamo nogom niste stupili.
Sve je počelo prije nekoliko godina, bezazleno, dokumentarnom serijom o Gruziji. Točnije, njenim planinama, tako zelenim, beskrajnim i pradavnim. Tim mjestom na kom je vrijeme stalo.



A kad mene nešto privuče,moram znati sve, istraživati, skinuti mali milijun članaka s Interneta…U srpnju 2008. sam posjetila Abhaziju. Prošle godine i Gruziju. Prije toga sam morala strpljivo odgovarati na pitanja zabrinutih i začuđenih prijatelja;ma gdje je to, uopće? Zar se ne bojiš? Ma što ćeš u tim divljim zemljama? I jedno pitanje koje me uvijek posebno razljuti: Kavkaz, to je Rusija, jel da?
Ljudi su čuli za Gruziju kao Staljinovu domovinu, čuli su i za nekakve ratove u Čečeniji, Abhazija je bila kratko u medijima 2008. zbog ''rata od 5 dana'', čuli su ljudi i za kefir koji osigurava dobro zdravlje i dugovječnost…Ali, ima tu još tisuću neispričanih priča.



Zato sam se odlučila na pisanje bloga. Obrađivat ću lingvistiku, geografiju, etnologiju, religiju i povijest kavkaskih naroda. Nadam se da ćete, i Vi, dragi budući ljubitelji Kavkaza, uživati u ovom putovanju.

05.09.2011. u 15:54 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 25.07.2011.

Najljepša posveta Kavkazu

Vraćao sam se kući preko polja. Bilo je to usred ljeta. Livade su bile pokošene, a žetva raži tek što nije počela.

Divan je izbor cvijeća u ovo doba godine: crvena, bijela, ružičasta, mirišljava, dlakava djetelina; drske ivančice, bijele kao mlijeko, s jasno žutim prašnicima; titrice sa svojim prijatno oštrim mirisom; žuta repica sa svojim medenim mirisom; visoki ljubičasti i bijeli zvončići nalik na ljiljane; puzave grahorice; žute, crvene, ružičaste, ljubičaste, uredne skabioze; bokvica s jedva primjetnim ružičastim dlačicama i slabim prijatnim mirisom; različak , jasno plav na suncu i u mladosti, a plavičasto crvenkast uveče i u starosti, i nježni poponac bademova mirisa sa cvjetićima koji tako brzo venu.



Nabrao sam veliku kitu raznog cvijeća i pošao kući kada sam u jarku primijetio divni, crveni, potpuno rascvjetani svježanj one vrste koju nazivaju ''tatarinom'' i koju kosači obazrivo obilaze, a kada je nehotice pokose, izbace ju iz sijena da ne bi o nju boli ruke.Pade mi na um da otkinem taj svežanj i da ga metnem u sredinu kite. Sišao sam u jarak i počeo kidati cvijet , otjeravši dlakavog bumbara koji se upio u sredinu cvijeta i tu slatko i lijeno zaspao. Ali je to išlo teško; ne samo da je stabljika bola sa svih strana, čak i kroz maramicu kojom sam obavio ruku, nego je bila tako neobično jaka da sam se oko nje mučio čitavih pet minuta , kidajući vlakno po vlakno. Kada sam napokon otkinuo cvijet, stabljika je već sva bila iskidana, pa i cvijet više nije bio tako svjež i lijep. Osim toga, svojom grubošću i neprikladnošću uz nježne cvijetove u kiti. Bilo mi je žao što sam uzalud uništio cvijet, koji je bio lijep na svom mjestu, i bacio sam ga. ''Ali, kolika je tu energija i životna snaga,-pomislio sam, sjećajući se napora s kojim sam izabrao cvijet. –Kako se junački branio i kako je skupo prodao svoj život !''



Put kući vodio je preko tek uzoranih polja crnice. Išao sam po prašnjavom putu zemlje crnice. Preorane njive bile su vrlo velike, tako da se s obiju strana i naprijed uz brdo nije vidjelo ništa osim crne, ravno izbrazdane, još nepovlačene svježe oranice. Oranica je bila lijepa, i nigdje se na njivi nije vidjela nijedna biljka, nijedna travka, sve je bilo crno. ''Kako je čovjek razorno i okrutno biće, koliko je raznovrsnih živih stvorenja, biljaka uništio da bi održao svoj život'', mislio sam ja, nehotice tražeći nešto živo na toj mrtvoj crnoj njivi. Preda mnom, desno od puta, nazirao se nekakav žbun. Kada sam se približio, prepoznao sam žbun onog istog ''tatarina'' čiji sam cvijet uzalud otkinuo i bacio.

Žbun ''tatarina'' imao je tri izdanka. Jedan je bio otkinut, a ostatak grančice stršao je kao odsječena ruka. Druga dva izdanka imala su po jedan cvijet. Ovi su cvjetovi bili nekada crveni, sad su bili crni. Jedna stabljika bila je slomljena i svojom polovinom sa prljavim cvijetom pri kraju visila naniže: druga polovina , iako umrljana crnim blatom, još je stršala uvis. Vidjelo se da je preko cijelog žbuna prešao točak, ali se žbun poslije podigao i zato je bio iskrivljen, no ipak je stajao. Kao da su mu istrgnuli jedan dio tijela, izbacili trbuh, otkinuli ruku, iskopali oko, ali on i dalje stoji i ne predaje se čovjeku koji uništio svu njegovu braću okolo.


''Kakva volja za životom,-pomislio sam, -sve je pobijedio čovjek, milijun trava uništio, a ovaj se još ne predaje.''
Lav Nikolajevič Tolstoj, ''Hadži Murat''

25.07.2011. u 16:48 • 1 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2011  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)

Opis bloga

Kavkaz

Linkovi